Αυγουστίνος Καντιώτης



BESMRTNA KNJIGA – ATHANATO VIVLIO

date Ιούν 25th, 2009 | filed Filed under: Cрпски језик

BESMRTNA KNJIGA – ATHANATO VIVLIO

«Nebo i zemlja će proći,
ali reči moje neće proći»
(Mat. 24, 35)

Postoje, dragi moji, postoje mnoge knjige, raznoraznih profila, koje izazivaju pažnju i interesovanje kod ljudi. Budući da su predmeti materijalnog sveta, kojim se porobljavaju naša čula, a istražuju se mikroskopima i teleskopima, bezbrojni i svaki od njih biva tema posebnog naučnog proučavanja, stoga nastaje mnoštvo knjiga u zaprepašćujućem obimu. Naučnici stalno istražuju i otkrivaju nove svetove i nove poglede na stvari, i ostaju udivljeni. Uzmimo, na primer, šta je jedan mrav, a postao je predmet istraživanja. I uprkos svim knjigama koje su napisane, ova nam još uvek nisu rekla poslednju reč o toj maloj životinji. Šta je, molim, šta je uran; jedan kamenčić. Ali, ko bi pomislio, da se u jednom takvom kamenčiću sadržava jedna ogromna snaga, zvana atomska energija. Sve to, idući od većeg ka manjem, kada se naučno ispituje, izaziva buru pitanja, na koja nauka nastoji da pruži odgovor.
Puno pitanja. Među njima se nalaze i ona od opšteg interesa, koja manje – više zaokupljaju sve ljude a ponajviše mudre.

Ko se, primera radi, ugledavši jutrom sunce kako izlazi te osvetljava i greje zemlju, ne upita: Ko je načinio sunce? Odakle sunce? Odakle zvezde? Odakle mesec? Odakle biljke? Otkuda reke i mora? Otkuda životinje? Odakle čovek? Odakle materija? Odakle duh? Koji je cilj svega postojećeg i, naravno, najvišeg bića, čoveka? Odakle dolazi i u kom pravcu ide? Šta je život? Šta je smrt? Šta ima nakon smrti? Ko je tvorac materijalnog i duhovnog sveta? Ko je Hristos?
Na ta pitanja, koja se odnose na početak, stvaranje, kraj i cilj bića i samog čoveka, nastoje da nam pruže odgovore ljudi od mudrosti. Međutim, njihovi su odgovori protkani sa toliko zabluda, da nezadovoljavaju čoveka. Pitanja, u odnosu na samu dubinu tema, ostaju. Čovek se umara dok otvara knjige svetske jer otkriva kakve smutnje, kakve suprotnosti, kakve zablude i neistine nude umni ljudi i naučnici.
Čoveče, ti koji tražiš da spoznaš istinu o važnim životnim pitanjima, otvori jedinstvenu knjigu i odmah ćeš ukoliko si, uistinu, prijatelj istine, – ugledati svetlo, videćeš moćno Sunce koje osvetljava tvoju misao, greje tvoje srce i privlači tvoju volju da stremi ka velikom i visokom. Koja je to knjiga? Samo jedna. To je Sveto Pismo, knjiga nad knjigama, kralj knjiga, večna i besmrtna knjiga. Sveto Pismo je ono koje daje odgovore na sva gore pomenuta pitanja, a povrh svega i na ono koje potresa vekove a koje glasi: Ko je Hristos?
Sve knjige Svetog Pisma, od prve do poslednje, govore o Hristu. Hristos je početak i kraj. Hristos je alfa i omega. Hristos je centar, osnova, oko koje se okreće celo Sveto Pismo, Stari i Novi Zavet.
Ako otvorimo knjige Starog Zaveta, sa svih tih stranica čuće se glas utehe: «Dolazi Izbavitelj sveta!» Sa tom nadom živeli su svi naraštaji prethrišćanskog doba. U knjigama Starog Zaveta oslikava se ikona Hrista, a koja je sa protokom vekova bivala sve izražajnija. Otvorimo li, pak knjige Novog Zaveta, začuće se radostan glas: «Došao je Izbavitelj sveta!» Narodi i narodnosti, poklonite mu se. To je Hristos. No, otvorimo li i poslednju knjigu Novog Zaveta, Otkrovenje, čuće se potresan glas: «Doći će i opet Hristos da sudi čovečanstvu. Prošlost, sadašnjost i budućnost za centar imaju Izbavitelja.
Hristos u Starom Zavetu. Hristos u Novom Zavetu. Hristos svuda i uvek. Za Hrista govore anđeli, patrijarsi, kraljevi, proroci i milioni spasenih.
Vredno je divljenja da su svi oni pisci, koji su napisali 49 knjiga Starog Zaveta, u periodu od 1500 godina, u mislima sagledavali Hrista te saopštavali o njemu pojedinosti iz života, koje su se ostvarile.
Želite li jasnije pojašnjenje ovakvog čuda, koje dokazuje kako Pisma nisu tek obična knjiga, već bogonadahnuta knjiga? Pretpostavite da se u raznim kiparskim radionicama, bez prethodnog dogovora vajara, počnu obrađivati i klesati, posebno, svaki za sebe, delovi jednog čoveka. Tako dok jedan kleše ruke, drugi obrađuje noge, treći grudni koš, a četvrti glavu. Pitanje: Da li je, ikako, moguće, da se ti isklesani delovi, kada se sakupe, harmonično spoje i sjedine, tvoreći pri tom najsavršeniji i najlepši kip? Zasigurno je tako nešto nemoguće. A upravo je to nemoguće postalo stvarnost, kada su u pitanju pisci Starog Zaveta, jer sve što su pretskazali, zbirno, daje predivnu ikonu Gospoda našeg Isusa Hrista.
Kako se to dogodilo? Jedno je objašnjenje: Bog ih je prosvetljavao i vodio šta će da napišu u svojim proročanstvima. To je to čudo, koje dokazuje gore pomenuto, da je Sveto Pismo bogonadahnuto. Stoga je i sam Hristos otvarao Pisma, objašnjavajući, od Mojsija pa preko svih ostalih proroka, kako je sve ono tamo zapisano bilo za njega ( Lk. 24, 27).
Mnogo je onih koji ratuju protiv Pisma, a sve sa ciljem da ugase svetlo, koje zrači kroz svaku njegovu stranicu. Ali nisu uspeli u tome. Pobeđeni su sasvim. Jedan od onih koji su se borili protiv Pisma, bio je i Volter; onaj što je umirući izjavio: «kroz svega par godina, niko više neće čitati Sveto Pismo». Međutim, nakon 100 godina, kuća u kojoj je prebivao ovaj nevernik, postala je biblioteka Svetog Pisma!
Sveto Pismo sačinjavaju 49 knjiga Starog i 27 knjiga Novog Zaveta. Ukupno 76 knjiga.
Nova, dragi moji, nova serija naših govora, u godini 1986, baviće se, upravo, Svetim Pismom. Serija će nositi naslov «Kratak osvrt na panoramu Svetog Pisma». Nadamo se da ćemo, našim dragim hrišćanima, dati povod, da sami otvaraju Sveto Pismo, da ga svakodnevno čitaju, i da se uvere da je ono, po tumačenju Pravoslavne Crkve, siguran putovođ ka rešavanju svih problema na koje čovek nailazi , kao i onog najvećeg: «Šta treba da činim, kako bih se spasao?»

     Add A Comment

You must be logged in to post a comment.